Section author: Vedran Miletić

Python: općenite usluge operacijskog sustava: osnovna sučelja

  • module os (službena dokumentacija) pruža prenosiv način za pristup sučeljima operacijskog sustava

    • prenosiv u terminima da radi na više različitih operacijskih sustava (operacijski sustavi slični Unixu i Windows)

    • u dokumentaciji svake pojedine funkcije piše dostupnost; velik broj funkcija su specifične za operacijske sustave slične Unixu ili dostupne na operacijskim sustavima sličnim Unixu i na Windowsima, a manji broj funkcija su isključivo dostupne na Windowsima

Dohvaćanje informacija i izvođenje osnovnih operacija

  • os.uname() vraća informacije o operacijskom sustavu u objektu koji ima atribute sysname, nodename, release, version i machine, slično kao naredba uname; primjerice, kod

    import os

uname = os.uname()
print(uname.sysname)

    ispisat će Linux, FreeBSD, … (radi samo na operacijskim sustavima sličnim Unixu)

  • os.getlogin() vraća korisničko ime korisnika kojem pripada proces (radi na operacijskim sustavima sličnim Unixu i na Windowsima)

  • os.kill(pid, sig) šalje signal sig procesu s PID-om pid, slično kao naredba kill

  • os.nice(increment) povećava niceness procesa, slično kao naredba nice

  • os.getpid() vraća PID procesa interpretera

  • os.getppid() vraća PID roditelja (PPID) procesa interpretera

Zadatak

Provjerite u službenoj dokumentaciji za preostale funkcije istaknute iznad rade li na (nekim) operacijskim sustavima sličnim Unixu i/ili na Windowsima.

Zadatak

Napravite program koji radi jednostavan login. Korisnika se pita da upiše korisničko ime, a onda se provjerava je li to korisničko ime isto kao ime korisnika kojem pripada proces. Ako je, ispisuje se PID procesa i PID roditelja procesa, a korisniku se nudi mogućnost unosa dva broja: prvi broj je PID procesa, a drugi je signal. Program zatim šalje uneseni signal procesu s PID-em koji je korisnik unio.

  • razlikujemo dva tipa korisničkih (UID) i grupnih ID-eva (GID)

    • stvarni UID i GID utječu na dozvole za slanje signala procesima

    • efektivni UID i GID utječu na dozvole za stvaranje i pristup datotekama

  • uglavnom će biti isti dok ih ne promijenimo funkcijama za postavljanje ID-eva

  • os.getuid() dohvaća stvarni UID

  • os.setuid(uid) postavljan stvarni UID na brojačnu vrijednost uid

  • os.getgid() dohvaća stvarni GID

  • os.setgid(gid) postavljan stvarni GID na brojčanu vrijednost gid

  • os.geteuid() dohvaća efektivni UID

  • os.seteuid(euid) postavljan efektivni UID na brojčanu vrijednost euid

  • os.getegid() dohvaća efektivni GID

  • os.setegid(egid) postavljan efektivni GID na brojčanu vrijednost egid

  • os.getgroups() dohvaća popis grupa korisnika

  • os.setgroups(groups) postavlja popis grupa korisnika na listu brojčanih vrijednosti groups

Zadatak

Provjerite koji su stvarni UID i GID te efektivni UID i GID procesa, a zatim ih pokušajte promijeniti na vrijednost 0 (UID korisnika root i GID grupe root ili wheel). Objasnite zašto to možete ili ne možete napraviti.

Zadatak

Na temelju:

  • stvarnog UID-a i sadržaja datoteke /etc/passwd, te

  • stvarnog GID-a i sadržaja datoteke /etc/group,

saznajte ime korisnika i grupe.

  • os.umask(mask) postavlja korisničku masku na vrijednost mask

  • os.getcwd() vraća trenutni radni direktorij procesa

  • os.chdir(path) mijenja trenutni radni direktorij procesa u path

  • os.listdir(path) izlistava sadržaj direktorija, kao rezultat vraća listu znakovnih nizova koji su imena datoteka i poddirektorija

Zadatak

Implementirajte naredbu ls, odnosno napravite Python program koji:

  • ako je pozvan bez argumenata, izlistava trenutni radni direktorij,

  • ako je pozvan s jednim argumentom, izlistava sadržaj direktorija čija je putanja navedenu u argumentu (nije potrebno provjeriti je li ispravno unesena od strane korisnika).

  • os.ttyname(fd) vraća ime terminala koji je povezan na opisnik datoteke fd

    • opisnici datoteka koje ima svaki proces su 0 (standardni ulaz), 1 (standardni izlaz) i 2 (standardni izlaz za greške); npr. os.ttyname(0) vratit će ime terminala povezanog na standardni ulaz

    • otvaranjem datoteka funkcijom open() proces dobiva opisnike datoteka 3, 4, itd.

Zadatak

Provjerite imena terminala povezanih na opisnike datoteka 0, 1, 2 u situacijama:

  • kada je Python program pokrenut bez preusmjeravanja ulaza i izlaza,

  • kada je Python program pokrenut s preusmjeravanjem standardnog izlaza, te

  • kada je Python program pokrenut s preusmjeravanjem standardnog izlaza i standardnog izlaza za greške.

  • os.environ je rječnik varijabli okoline oblika {'VAR1': 'vrijednost1', 'VAR2': 'vrijednost2', ... }

    • dohvaćanje vrijednosti pojedine varijable: os.environ['IME_VARIJABLE'] ili os.getenv('IME_VARIJABLE')

    • dodavanje nove varijable i postavljanje njene vrijednosti: os.environ['IME_VARIJABLE'] = 'vrijednost varijable'

Zadatak

  • Ispište prvo u ljusci, a zatim u Python programu vrijednosti varijabli USER, SHELL, LANG, PPID, PWD, RANDOM i _. Postoje li sve u oba slučaja i imaju li iste vrijednosti?

  • Postavite u programu varijablu okoline KOLEGIJ na vrijednost Operacijski sustavi 2 i uvjerite se prvo da je zaista uspješno postavljena, a zatim provjerite je li postavljena i u ljusci nakon završetka izvođenja programa.

Pokretanje procesa i podprocesa

  • os.exec{l,v{,p,e,pe}}() pokreće proces koji zamjenjuje trenutni proces

    • novi proces zadržava PID i okolinu

    • stog, hrpa i podaci procesa zamjenjuju se novim

    • l – argumenti naredbe navedeni su kao argumenti funkcije execl()

    • v – argumenti naredbe navedeni su kao lista koja je jedan arugment funkcije execv()

    • p – iskoristi varijablu okoline $PATH za pronalaženje datoteke za pokretanje

    • e – kod pokretanja naredbe prosljeđuje se i rječnik varijabli okoline koje se dodaju os.environ

  • os.execl() ima četiri varijante; arg0 je ime naredbe, arg1 i ostali su argumenti koje naredba prima:

    • os.execl(path, arg0, arg1, ...)

    • os.execle(path, arg0, arg1, ..., env)

    • os.execlp(file, arg0, arg1, ...)

    • os.execlpe(file, arg0, arg1, ..., env)

  • os.execv() također ima četiri varijante; args[0] je ime naredbe, args[1] i ostali su argumenti koje naredba prima:

    • os.execv(path, args)

    • os.execve(path, args, env)

    • os.execvp(file, args)

    • os.execvpe(file, args, env)

  • primjerice, kako bismo pokrenuli cal koja se nalazi u /usr/bin/cal s parametrom -3 i argumentima 5 i 2020 (prikaz kalendara za travanj, svibanj i lipanj 2020. godine, naredba u ljusci cal -3 5 2020), pozvat ćemo bilo koju od sljedećih funkcija:

    • os.execl('/usr/bin/cal', 'cal', '-3', '5', '2020')

    • os.execv('/usr/bin/cal', ['cal', '-3', '5', '2020'])

    • os.execlp('cal', 'cal', '-3', '5', '2020')

    • os.execvp('cal', ['cal', '-3', '5', '2020'])

  • za ilustraciju prosljeđivanja varijabli okoline, razmotrimo DEC VT52, hardverski terminal iz 1975. godine koji se može emulirati postavljanjem varijable ljuske $TERM na vrijednost vt52 i na kojemu ne postoji mogućnost inverzije boje pozadine i boje teksta pa naredba cal kod ispisa ne označava trenutni datum; naredba u ljusci TERM=vt52 cal -3 5 2020 imat će isti rezultat kao pozivi funkcija:

    • os.execl('/usr/bin/cal', 'cal', '-3', '5', '2020', {'TERM': 'vt52'})

    • os.execv('/usr/bin/cal', ['cal', '-3', '5', '2020'], {'TERM': 'vt52'})

    • os.execlp('cal', 'cal', '-3', '5', '2020', {'TERM': 'vt52'})

    • os.execvp('cal', ['cal', '-3', '5', '2020'], {'TERM': 'vt52'})

Zadatak

  • Napišite Python skriptu koja pokreće ls na direktorij /etc tako da iskoristite varijantu funkcije exec() koja za traženje naredbe koristi varijablu okoline $PATH.

  • Napišite Python skriput koja pokreće cal da ispiše kalendar srpanj 2020. godine i to tako da se kod pokretanja okolina modificira tako da $LANG poprimi vrijednost en_US.UTF-8.

  • zombie proces, ponekad nazvan mrtav proces (engl. defunct process), proces koji je završio s izvođenjem ali i dalje ima unos u tablici procesa zbog potrebe da njegov roditelj pročita izlazni status

  • os.fork() stvara kopiju procesa; procesu roditelju vraća PID procesa djeteta, procesu djetetu vraća 0 (na temelju toga ih razlikujemo)

    import os

child_pid = os.fork()
print("Ovo ispisuju oba procesa")
if child_pid == 0:
    print("Ovo ipisuje samo proces dijete")
else:
    print("Ovo ispisuje samo proces roditelj")

  • os.wait() čeka na završetak izvođenja procesa djeteta; vraća uređeni par (pid, status)

    import os

child_pid = os.fork()
print("Ovo ispisuju oba procesa")
if child_pid == 0:
    print("Ovo ipisuje samo proces dijete")
else:
    print("Ovo ispisuje samo proces roditelj")
    pid, status = os.wait()
    print("Proces dijete s PID-om", pid, "završio je izvođenje s izlaznim statusom", status)

Zadatak

Napišite Python skriptu koja radi fork() i u procesu djetetu pokreće proces koji izlistava trenutni direktorij, a zatim čeka na završetak procesa djeteta i ispisuje na ekran njegov izlazni status. Razmislite na koji ćete način osigurati da se naredba pokreće samo u procesu djetetu.

(Vremenom ćemo naučiti koristiti elegantnije sučelje za baratanje potprocesima, u sklopu modula subprocess.)

  • grupa procesa je skup koji se sastoji od jednog ili više procesa

    • identifikator grupe procesa (engl. Process Group Identifier, PGID) jednak je PID-u procesa koji je voditelj grupe

    • specijalno, kontrolne grupe (engl. control groups, kraće cgroups) omogućuju ograničavanje i praćenje korištenja resursa od strane grupa procesa

  • sesija je skup koji se sastoji od jedne ili više procesnih grupa

    • postoji definiran proces koji je voditelj sesije

    • procesi jedne sesije mogu stvarati procesne grupe samo unutar te sesije

  • os.getsid(pid) vraća id sesije procesa s PID-om pid

  • os.setsid() stvara novu sesiju u kojoj trenutni proces postaje voditelj i sesije i vlastite procesne grupe

  • upravljački terminal (engl. controlling terminal, CTTY) je terminal koji može biti pridružen sesiji

  • daemon proces je proces pokrenut u pozadini, bez terminala koji njime upravlja, često bez roditelja zbog čega ga posvaja proces s PID-om 1 (init)

    • primjeri takvih procesa su sshd, httpd, syslogd, ospfd, ntpd, acpid, …

    • nastaje dvostrukim forkanjem (tzv. double fork magic, poznat i pod nazivom daemon fork) uz neke dodatne operacije:

      • prvi fork() služi za stvaranje procesa djeteta koji zatim mijenja radni direktorij u /, postavlja korisničku masku na 0 i odvaja se od upravljačkog terminala i procesa roditelja tako što postaje voditelj vlastite sesije i procesne grupe pozivom funkcije setsid();

      • drugi fork() osigurava da proces prestaje biti voditelj sesije, kako ne bi bio spojen na upravljački terminal.

      • nakon svakog fork()-a prekida se izvođenja procesa roditelja (npr. pozivom funkcije sys.exit()), što se popularno naziva fork off and die

Zadatak

Napišite program koji izvodi dvostruki fork i postaje daemon, a zatim ga pokrenite i uvjerite se pregledom izlaza naredbe pstree da je init posvojio vaš pokrenuti proces.

Zadatak

Modificirajte kod koji radi dvostruki fork tako da proces koji je daemon čini sljedeće:

  • u kućnom direktoriju korisnika koji ga je pokrenuo ili u direktoriju /tmp (prema vašem izboru) otvara datoteku mojdaemon.log za zapisivanje,

  • saznaje UID i korisničko ime korisnika koji ga je pokrenuo i ispisuje ga na ekran, a zatim u datoteku,

  • saznaje ime operacijskog sustava i ispisuje ga na ekran, a zatim u datoteku,

  • spava 5 sekundi,

  • ispisuje na ekran trenutni datum i vrijeme, a zatim u datoteku,

  • ispisuje na ekran vrijednost varijable okoline $PATH,

  • uspisuje u datoteku niz znakova === kraj izvođenja procesa s PID-em {} === (na mjestu {} je PID procesa), a zatim zatvara datoteku.